Čl. 206. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u BiH („Službeni glasnik BiH“, broj: 6/06, 75/06, 44/07, 84/09 i 48/10), propisano je da motorna i priključna vozila koja se pojedinačno proizvode, prepravljaju ili popravljaju u većem obimu ili su im oštećeni sklopovi i uređaji značajni za sigurno sudjelovanje u prometu na cestama prije puštanja u promet, moraju biti podvrgnuta ocjenjivanju usklađenosti konstrukcijskih i sigurnosnih karakteristika s odgovarajućim važećim propisima u BiH. Na osnovu pozitivnih rezultata izdaje se uvjerenje odnosno certifikat.
Kako ovakav oblik organizacije na bosanskohercegovačkom tlu je novost, objasnit ćemo što podrazumjeva proces certificiranja i kako se on provodi.
Prema navedenom Zakonu ocjenjivanje usklađenosti obavlja organizacija za certificiranje vozila, a u skladu sa Pravilnikom o certificiranju vozila i uvjetima koje organizacije za certificiranje vozila moraju ispuniti („Službeni glasnik BiH“ broj: 41/08).
ASA TESTING CENTAR d.o.o. je ovlašteno ispitno tijelo ovlašteno od strane Ministarstva komunikacija i prometa BiH za obavljanje stručnih i tehničkih poslova pri provođenju ispitivanja i certificiranja vozila, rješenjem broj: 01-04-02-2-5525/11 od 11.11. 2011. godine i obavlja ispitivanja u postupku certifikacije vozila za sljedeće grupe poslova:
I. Pregled vozila za certificiranje prema kategorijama promjena po pojedinim vrstama ispitivanja na vozilima odnosi se na podkategorije kako slijedi:
II. Pregled vozila sa pogonom na altenativna goriva (LPG,CNG,..) u skladu sa nacionalnim i međunarodnim propisima
Za vozila koja su pregrađena na pogon alternativnim gorivima potrebno je ishoditi Potvrdu o ispitivanju vozila, Certifikat plinske instalacije i Ceritifikat za tlačnu posudu.
Pod pojmom alternativnih goriva smatraju se tečni naftni plin (LPG) i komprimirani prirodni plin (CNG).
Kriteriji i uvjeti kojima vozilo mora udovoljiti su sljedeći:
III. Pregled vozila za prijevoz opasnih tvari u skladu s nacionalnim propisima i međunarodnim ADR sporazumom
Evropski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari poznat po skraćenom nazivu ADR (francuski: Accord européen relatif au transport international des marchandises dangereuses par route) pokrenut je u Ženevi 30. rujna 1957. i regulira prijevoz opasnih tvari.
Klase opasnih tvari prema ADR-u su:
Klasa 1 - eksplozivne materije i predmeti
Klasa 2 - plinovi
Klasa 3 - zapaljive tečnosti
Klasa 4.1 -zapaljive čvrste supstance
Klasa 4.2 - supstance sklone samozapaljenju
Klasa 4.3 - supstance koje u dodiru s vodom oslobađaju zapaljive plinove
Klasa 5.1 - oksidirajuće supstance
Klasa 5.2 - organski peroksidi
Klasa 6.1 - otrovne materije
Klasa 6.2 - zarazne materije
Klasa 7 - radioaktivni materijal
Klasa 8 - korozivne materije
Klasa 9 - razne opasne tvari i predmeti
Certifikacija vozila
Označavanje spremnika i vozila
Označavanje ambalaže i transportnih jedinica provodi se pomoću listica opasnosti i narandžastih ploča opasnosti. Listice opasnosti se pričvršćuju na vanjsku površinu kontejnera, prenosivih spremnika i vozila. Ploče opasnosti su reflektirajuće narandžaste boje, dimenzija osnovice 40 cm i minimalna visina 30 cm, crni rub debljine maksimalno 15 mm. Identifikacijaki broj opasnosti sastoji se od minimalno dva ili maksimalno tri broja.
Prvi broj predstavlja klasu kojoj pripada materija.
Drugi brojevi predstavljaju dodatne opasnosti prema sljedećem:
Ako se opasnost od neke materije može prikazati jednim brojem, tada iza sebe ima nulu.
Pregled vozila prema zahtjevima ADR sporazuma dijeli se na dvije vrste:
Prvi pregled – obavlja se u slučaju prvog pregleda vozila za prijevoz opasnih roba, bilo da je vozilo novo, registrirano u BiH ili je bilo registrirano u inozemstvu. Također se primjenjuje u slučaju da je već certificirano vozilo po ADR-u bilo u većem obimu popravljano ili obnavljano.
Godišnji pregled – obavlja se u slučaju godišnjeg pregleda vozila za prijevoz opasnih roba, koja su registrirana u BiH. Također se primjenjuje u slučajevima kada kod već certificiranog vozilo po ADR-u vlasnik želi promijeniti/dodati vrstu vozila definiranu u poglavlju 9.1.1.2 ADR-a, a za što nisu bile potrebne značajne preinake na vozilu.
Ukoliko vozilo udovoljava potrebnim uvjetima, izdaje se ADR certifikat prema poglavlju 9.1.3 ADR-a.
IV. Pregled vozila za prijevoz lako kvarljivih namirnica u skladu sa nacionalnim propisima i međunarodnim ATP sporazumom
Sporazum o međunarodnom prevozu lakokvarljivih prehrambenih proizvoda i specijalnim vozilima zanjihov prevoz (ATP) potpisan je u Ženevi 01.09. 1970., a stupio je na snagu 21.11.1976.
Sporazum kao i njegove priloge, od dana stupanja na snagu, redovno dopunjava i obnavlja radna grupa za prevoz lakokvarljivih prehrambenih proizvoda (WP.11) Komiteta za cestovni transport Ekonomske Komisije za Evropu.
Teritorijalna nadležnost
Sporazum ATP je Sporazum između država i nema sveobuhvatne provedbene ovlasti. Na terenu, kontrolu na putovima vrše strane potpisnice a nepoštivanje rezultuje sudskim postupkom državnihtijela protiv prijestupnika u skladu sa domaćim zakonodavstvom. Sporazum kao takav ne propisuje kazne. Do ovog izdanja Sporazuma, strane ugovornice su Albanija, Andora, Austrija, Azerbejđan,Bjelorusija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Češka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Gruzija, Grčka, Hrvatska, Irska, Italija, Kazahstan, Latvija, Litvanija, Luksemburg, Mađarska, Moldavija, Monako, Maroko, Nizozemska, Norveška, Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunija, Ruska Federacija, Sjedinjene Američke Države, Srbija, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Sjeverna Makedonija, Tunis, Ukrajina, Uzbekistan, Velika Britanija.
Primjena ATP Sporazuma se vrši za prijevoz koji se obavlja na teritoriji barem dvije od gore navedenih potpisnica Sporazuma. Pored toga, mnoge države su takođe ugradile ATP Sporazum kao temelj za svoje državne propise.
Dodatne praktične informacije
Sve nejasnoće u vezi primjene Sporazuma treba uputiti mjerodavnim stručnim tijelima.
Dodatne informacije se mogu takođe naći na internetskoj stranici UNECE odjela za transport na sljedećoj adresi: UNECE
Informacije se redovno obnavljaju i odnose se na:
U želji da poboljšaju uvjete očuvanja kvaliteta lakokvarljivih prehrambenih proizvoda za vrijeme njihovog prijevoza, posebno u međunarodnoj razmjeni, samtrajući da poboljšanje ovih uvjeta očuvanja može doprinjeti razvoju trgovine lakokvarljivim prehrambenim proizvodima, dogovorile su se o sljedećem:
Da u svrhu međunarodnog prevoza lakokvarljivih prehrambenih proizvoda „vozila sa izotermičkom opremom“, ”vozila sa rashladnim uređajem“, „ vozila sa rashladnim stojem (hladnjače)“ ili „vozila sa opremom za zagrijavanje“ su samo ona prijevozna sredstva koja odgovaraju definicijama i normama iz sporazuma.
Strane ugovornice preduzimaju potrebne mjere da bi se usklađenost sa standardima za sredstva spomenuta u Sporazumu kontrolirala i provjeravala prema odredbama Sporazuma. Svaka strana ugovornica, priznaje certifikate o usklađenosti koje izdaju stručna tijela neke druge strane ugovornice. Svaka strana ugovornica može priznati važnost certifikata o usklađenosti koje poštujući uvjete Sporazumom, izdaju stručna tijela države koja nije strana ugovrnica.
Rad UNECE (United Nations Ekonomic Commision for Europe) o prijevozu kvarljive hrane datira od 1948 godine, odnosno, od nestašice hrane nakon Drugog svjetskog rata, tada je odlučeno da se utemelji radna skupina koja će pregledati prirodu i opseg međunarodnog prometa lakokvarljive hrane, kako bi se utvrdile poteškoće rada i proučavanje prometnih zahtjeva u narednim godinama.
Radna skupina o prijevozu pokvarljive hrane postoji i danas, te je obično poznata kao WP.11. i sastaje se jednom godišnje u Ženevi, obično u 10. ili 11.mjesecu
Primarne funkcije WP.11 su razvijati i ažurirati Sporazum o međunarodnom prijevozu lakokvarljive hrane i posebne opreme koja se koristi za takav prijevoz (ATP), sklopljen u Ženevi 1970 godine, i promicati olakšavanje međunarodnog prijevoza kvarljive hrane usklađivanjem važećih propisa pravilia i administrativnih procedura i dokumentacije.
Ukupno 45 zemalja su potpisnice ATP Sporazuma uključujući i Maroko i Tunis, izvan UNECE regije.
Pregled i ispitivanje vozila obavljaju se prema Sporazumu o međunarodnom prijevozu lakvarljivih namirnica i posebne opreme koja će se koristiti za takav prijevoz (ATP), a za vozila za koja ATP predviđa izdavanje.
PrImjenjuje se u slučaju prvog, periodičkog ili vanrednog pregleda opreme vozila, bilo da je vozilo novo, registrirano u BiH ili je bilo registrirano u inozemstvu. Također se primjenjuje u slučaju da je već odobreno vozilo po ATP-u bilo u većem obimu popravljano ili obnavljano.
Ukoliko vozilo udovoljava potrebnim uvjetima, izdaju se ATP certifikat, certifikacijska pločica/naljepnica o sukladnosti opreme i oznake za specijanu opremu, prema predlošcima iz dodatka 3 aneksa 1 ATP-a.
ASA TESTING CENTAR d.o.o. na temelju ovlaštenja Ministarstva komunikacija i prometa BiH, pruža usluge složenih ispititivanja vozila za prijevoz lakokvarljivih namirnica prema Međunarodnom sporazumu i specijalnim sredstvima za njihov prijevoz (ATP), kako za vozila registrirana u Bosni i Hercegovini, tako i za vozila iz drugih zamalja.
U zemljama u okruženju (Hrvatska, Slovenija, Crna Gora nemaju ovlašteno ispitno tijelo za vozila za prijevoz lakokvarljivih namirnica), to dovoljno govori o složenosti ispitivanja, odnosno o materijalno-tehničkoj i kadrovskoj opremljenosti našeg Društva iza koje stoje ovlaštenja priznatih i poznatih međunarodnih organizacija i domaćih nadležnih regulatornih organa u ovoj oblasti.
Pregled vozila za prijevoz specijalnih tereta (novac, dragocjenosti i slično) u skladu sa nacionalnim i međunarodnim propisima
Ukoliko posjedujete vozilo za prijevoz novca i dragocjenosti, vozilo će se pregledati prema zahtjevima Pravilnika o certificiranju vozila i uvjetima koje organizacije za certificiranje moraju ispuniti („Službeni glasnik BiH“ broj: 41 od 20.05.2008. i Uredbi o mjerama zaštite finansijskih institucija („Službene novine Federacije BiH“, broj 08/09) od 25.03.2009., te će Vam se izdati Certifikat za vozila koja prevoze dragocjenosti.
Pregled vozila za CEMT
Od osnutka 1953. godine Europska konferencija ministara za promet (ECMT) nastoji olakšati međunarodni unutrašnji prijevoz i integrirati tržišta na koja se to odnosi.
Njena multilateralna kvota dozvola za prijevoz uvedena je 1. siječnja 1974. godine nakon probnog razdoblja od tri godine. Vijeće ministara ju je smatralo praktičnim korakom prema postepenoj liberalizaciji cestovnog teretnog prijevoza, koja se jedino može postići zajedničkim naporima zemalja članica prema harmonizaciji uvjeta konkurencije između cestovnih prijevoznika iz raznih zemalja i između načina prijevoza.
Uvođenjem standarda vezanih uz emisije buke i ispušnih plinova za «zelene» kamione i još strože standarde emisije, kao i sigurnosne zahtjeve za «zelene i sigurne» kamione i za «EURO3 i sigurne», «EURO4 sigurne» i «EURO5 sigurne» kamione, multilateralna kvota također promiče upotrebu ekološki prihvatljivih i sigurnih vozila, te time doprinosi osiguravanju održive pokretljivosti.
Multilateralni karakter dozvola služi također za racionalizaciju upotrebe vozila smanjenjem broja praznih vožnji.
Ukoliko ste prijevoznik koji posjeduje CEMT dozvole i dužni ste za njeno pravilno korištenje, između ostaloga, ishoditi i Annex 6 prema zahtjevima rezolucije ITF/TMB/TR/MQ (2008) 8/ FINAL - Potvrdu o tehničkoj ispravnosti motornih i priključnih vozila za svoje vučno i priključno vozilo.
ECMT dozvola, uredno ispunjena, koja vrijedi za godinu dana ili za 30 dana, s pečatima koji odgovaraju vozilu koje koristi dozvolu („EURO III sigurno", „EURO IV sigurno" i „EURO V sigurno" vozilo), te prema potrebi s oznakom da dozvola ne vrijedi na području određene države (A, GR, H, I). Kratkoročne dozvole mogu vrijediti samo 30 dana. Na primjer, ako nadležno tijelo želi izdati dozvolu za tri mjeseca, ono mora ispunit tri dozvole za tri uzastopna razdoblja od 30 dana.
Uvjerenje o usklađenosti s tehničkim odredbama u pogledu emisije buke i ispušnih plinova, te sigurnosnih zahtjeva za „EURO III sigurno", „EURO IV sigurno" i „EURO V sigurno" vozilo ispunjeno na jednom od četiri jezika (jezik države registracije, francuski, engleski, njemački). Sva će ona biti numerirana na takav način da čine uzastopan niz za dotičnu državu članicu. Državno tijelo može numeriranje izvršiti izravno ili ga može povjeriti proizvođaču, ali u svakom slučaju nacionalno tijelo dužno je osigurati da se uvjerenjima može po brojevima „ući u trag", tako da se svako uvjerenje može identificirati.
Uvjerenja o usklađenosti s tehničkim odredbama emisije buke i ispušnih plinova za „EURO III sigurno" i „EURO DIV sigurno" vozilo, te uvjerenja o usklađenosti sa sigurnosnim zahtjevima za „EURO III sigurno" i „EURO DIV sigurno" vozilo.
Uvjerenja o usklađenosti s tehničkim odredbama emisije buke i ispušnih plinova za „EUROM IV sigurno" vozilo (ITF/TMB/TR(2008)4) izdana do 31.12. 2008. i dalje vrijede,
Vozila koja su prvi put registrirana prije izmjena Direktive ili Uredbe navedenih u Vodiču moraju se uskladiti sa zahtjevima Direktive ili Uredbe u verziji koja vrijedi u to vrijeme.
Od 01.01. 2009. moraju se koristiti uvjerenja prema obrascu iz Priloga 4 priručnika (ako nisu raspoloživa na taj dan, nadležno tijelo može nastaviti koristiti stara uvjerenja do 31.03. 2009. Prijašnja uvjerenja izdana između 01.01 2009. i 31.03. 2009. i dalje će vrijediti.
Uvjerenje o usklađenosti sa sigurnosnim zahtjevima za prikolicu ili poluprikolicu, ispunjeno na jednom od četiri jezika (jezik države registracije, francuski, engleski, njemački) s prijevodom na barem dva druga od tih jezika. Sva će ona biti numerirana na takav način da čine uzastopan niz za dotičnu državu članicu. Državno tijelo može numeriranje izvršiti direktno ili ga može povjeriti proizvođaču, ali u svakom slučaju nacionalno tijelo dužno je osigurati da se uvjerenjima može po brojevima „ući u trag", tako da se svako uvjerenje može identificirati.
Uvjerenja izdana do 31. 12. 2008. i dalje vrijede, Vozila koja su prvi put registrirana prije izmjena Direktive ili Uredbe navedenih u Vodiču moraju se uskladiti sa zahtjevima Direktive ili Uredbe u verziji koja vrijedi u to vrijeme.
Od 01.01. 2009. moraju se koristiti uvjerenja prema obrascu iz Priloga 5 Priručnika (ako nisu raspoloživa na taj dan, nadležno tijelo može nastaviti koristiti stara uvjerenja do 31. ožujka 2009. Prijašnja uvjerenja izdana između 1. siječnja 2009. i 31. ožujka 2009. i dalje će vrijediti.
Uvjerenje u tehničkoj ispravnosti motornog vozila i prikolice ispunjeno na jednom od četiri jezika (jezik države registracije, francuski, engleski, njemački) s prijevodom na barem dva druga od tih jezika. Nadležno tijelo numerira ih u državi registracije.
Budući da datum prve registracije vozila nije naveden ni u jednom uvjerenju ECMT,a nije uvijek naveden ni u prometnoj dozvoli vozila, u svim vozilima, bila ona „nova" ili „stara", mora se nalaziti to uvjerenje, kako bi se osigurao jedinstven, brz i jednostavan sustav nadzora.
Uvjerenja o tehničkoj ispravnosti ispunjena za 2008. godinu vrijede 12 mjeseci, nakon čega ih je potrebno obnoviti. Od 01.01. 2009. moraju se koristiti nova uvjerenija. Ako nisu raspoloživa na taj dan, nadležno tijelo može nastaviti koristiti stara uvjerenja do 31.03. 2009; ta uvjerenja vrijedit će 12 mjeseci.
Ako su gornja uvjerenja izdana do 31.12. 2008., tehničkim pregledom potvrdit će se da su vozila opremljena sukladno navedenim verzijama direktiva, koje su bile na snazi u vrijeme prve registracije vozila.